Otok Iž, komadić kopna koji je tako blizu, a opet tako daleko od svog najbližeg velikog grada, Zadra, jer ih osim „dva mora“ dijeli i dugi otok Ugljan, tipičan je otok zadarskog arhipelaga. Naseljen je od prapovijesti, na njemu je stanovništvo oduvijek bilo suočeno s izoliranošću, pa je usmjereno na one prirodne resurse koji su bile na otoku: nešto malo plodne zemlje za poljoprivredu ili stočarstvo, maslinarstvo, pa more kao važan izvor hrane…
„Usidren" na putanji mnogih trgovačkih brodova koji su plovili Jadranom, Iž je dao i generacije sposobnih pomoraca. Ali, po jednoj su djelatnosti žitelji otoka Iža bili sasvim posebni i prepoznatljivi. Lončarstvo, izrada upotrebnih predmeta od gline, koje je u slučaju otoka Iža još davno brendirano kao Iška keramika, bila je ona vještina po kojoj su Ižani kroz povijest bili poznati po cijelom Jadranu, njegovim otocima, priobalju, pa i duboko na kopnu. Prvi zapis o Iškoj keramici datira još iz 1530. godine. Iški lopižari, kako su se tko zna kad nazvali lončari s otoka Iža i to po lopižu, keramičkoj zdjeli za kuhanje hrane, samo jednom od brojnih predmeta koje su za svakodnevnu upotrebu, za svoje potrebe, ali i za prodaju ili trampu za kakve druge vrijednosti, izrađivali od gline koju su pronalazili na svom otoku.
Tijekom ljeta, otok oživi uz tradicionalne festivale, koncerte klapske glazbe i razne kulturne manifestacije koje prikazuju bogatstvo lokalne baštine i običaja, a ističe se izbor za Iškog kralja. Biranje seoskog kralja ili dužda stari je europski običaj još iz srednjeg vijeka koji je bio rasprostranjen po većini naših otoka, a sačuvan je samo na otoku Ižu, u mjestu Veli Iž.
Prekrasne plaže, kristalno Jadransko more i netaknuta priroda čine Iž idealnom destinacijom za opuštajući odmor u prirodi. Otok Iž neodoljiva je destinacija koja očarava svojom ljepotom, bogatom poviješću i autentičnim mediteranskim ambijentom, nudeći posjetiteljima pravi komad raja na Zemlji.
